Forum Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu

Parkinsonov zakon

Parkinsonov zakon (engl. Parkinson's law, nem. Parkinsonsches Gesetz) je zakon umnožavanja administracije, odnosno težnja svake jedinice da ističe svoju vrednost i na taj način da poveća broj svojih zaposlenih. Proširenje i povećanje poslova kako bi oni popunili vreme potrebno za njihovo obavljanje. S toga zaposleni rade i nepotrebne poslove, kako bi njihove jedinice dobile na važnosti.

Vezuje se uz engleskog autora Cyrila Northcota Parkinsona koji je proučavajući administraciju, s njom povezanu birokratiju, odnosno prirodu kancelarijskog poslovanja i odnosa u administraciji, utvrdio logiku i pravilnost rada administracije i broja službenika u njoj. Po njemu - "rad se širi da popuni vreme predviđeno za njegovo obavljanje".

Otkrio je da obim posla i broj činovnika koji ga obavljaju ne stoje ni u kakvoj međusobnoj vezi, nego se temelje na unutrašnjoj logici birokratije po kojoj:
1. birokrata želi da umnožava podređene, a ne konkurente;
2. birokrate opskrbljuju jedni druge poslom.

Prema Parkinsonu povećanje broja službenika obavezno će se kretati između 5,17% i 6,56% na godinu nezavisno o bilo kakvim promenama u potrebama i količini obavljenog posla. Istakao je i činjenicu razvijanja različitih koordinativnih mehanizama kao što su odbori, radne grupe, koordinaciona tela i sl. jer se s povećanjem broja izvršilaca komplikuje i otežava koordinacija, što takođe stvara pritiske ka povećanju broja zaposlenih iako se sam obim posla ne povećava.

Ukratko, može se reći:

Svaki posao, ma koliko bio jednostavan, teži da se rastegne na vreme raspoloživo za njegovo obavljanje.